Služba

Česta pitanjaČesta pitanja

Česta pitanja

Upoznajte javnobilježničku službu kroz odgovorena često postavljanja pitanja o službi.
Nagrade i naknadeNagrade i naknade

Nagrade i naknade

Javni bilježnik ima pravo na nagradu za rad i na naknadu troškova u obavljanju službenih radnji iz svog djelokruga u skladu s javnobilježničkom tarifom te posebnim pravilnicima ovisno o vrsti poslova (ostavina, ovrha i sl.) kojima se utvrđuje visina nagrade i naknade troškova javnog bilježnika.
PovijestPovijest

Povijest

Upoznajte se sa povijesti javnobilježničke službe za razdoblje od 1512. do 1941.
Tko obavlja službu?Tko obavlja službu?

Tko obavlja službu?

Saznajte tko su javni bilježnici, prisjednici, savjetnici i vježbenici.

Zaklada dr.sc. Jadranko Crnić

Javnobilježnička služba sastoji se u:

  •  službenom sastavljanja i izdavanja javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojima se utemeljuju prava
  •  službenom ovjeravanju privatnih isprava
  •  primanju na čuvanje isprava, novca i predmeta od vrijednosti radi predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima
  •  obavljanju po nalogu sudova ili drugih javnih tijela postupaka određenih zakonom

Poslovi javnih bilježnika:

Opći javnobilježnički poslovi
Javnobilježnički akt, Javnobilježničke potvrde, Javnobilježnički zapisnici

  •   Javnobilježnički akt

    je isprava koju je sastavio javni bilježnik u postupku i formi propisanim Zakonom o javnom bilježništvu. Za razliku od privatnih isprava koje su sastavile stranke same ili za njih odvjetnici kao njihovi pravni zastupnici, javnobilježnički akti imaju svojstva javnih isprava i kao takvi su izjednačeni sa presudama i drugim odlukama sudova i drugih tijela u Republici Hrvatskoj. Javnobilježnički akt je i ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika (dužnika) o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze (duga), neposredno provesti prisilno izvršenje odnosno ovrha. Što znači da stranke ovršnog javnobilježničkog akta ne moraju prije postupka prisilnog izvršenja (postupka ovrhe) provoditi dugotrajan i skup sudski postupak u kojem će ishoditi presudu kao javnu ispravu, već će na temelju samog javnobilježničkog akta pokrenuti postupak ovrhe.

  •   Javnobilježničke potvrde

    su potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici. Zakon o javnom bilježništvu izrijekom predviđa određene specifične (a i u praksi najčešće) javnobilježničke potvrde kao što su ovjera potpisa, ovjera prijepisa-preslike, ovjera izvoda iz trgovačkih i poslovnih knjiga, potvrda da je netko živ, itd., što ne znači da nisu moguće druge vrste potvrda jer Zakonom o javnom bilježništvu je dopušteno da javni bilježnik sastavlja potvrde o drugim činjenicama koje su se pred njim dogodile kao što su rasprave o ponudama, dražbe, ždrijebanja, itd. Potvrda privatne isprave - solemnizacija predstavlja posebnu vrstu javnobilježničke potvrde kod koje se provodi postupak potvrđivanja privatne isprave kod javnog bilježnika. U postupku solemnizacije privatne isprave, javni bilježnik provjerava da li je pravni posao koji ta isprava sadržava sklopljen u propisanoj formi te objašnjava sudionicima smisao, posljedice i sve pravne učinke te isprave, odnosno pravnog posla sadržanog u toj ispravi. Nakon što javni bilježnik potvrdi (solemnizira) privatnu ispravu, ta isprava proizvodi sve učinke koje proizvodi javnobilježnički akt. Što znači da je solemnizirana privatna isprava, jednako kao i javnobilježnički akt, izjednačena sa presudama i drugim odlukama sudova i drugih tijela u Republici Hrvatskoj. Sudionici u pravnom poslu za kojeg nije predviđena obvezatna forma javnobilježničkog akta, mogu zatražiti od javnog bilježnika da potvrdi odnosno solemnizira njihove privatne isprave o tom poslu.

  •   Javnobilježnički zapisnici

    su zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili kojima su bili nazočni javni bilježnici

Posebni javnobilježnički poslovi – poslovi nasljednog prava
Ostavinski postupak, Sastavljanje, čuvanje i opoziv javne oporuke, Hrvatski upisnik oporuka(HUO), Nasljednopravni ugovori

Nasljednopravni poslovi su skup poslova kojima se uređuje sudbina subjektivnih prava i obveza poslije smrti njihova dosadašnjeg nositelja - ostavitelja. Nasljedno pravo u subjektivnom smislu je ovlaštenje određene osobe ili određenog kruga osoba da stupe u građansko pravne odnose umrlog.

  •  Ostavinski postupak

    •  ostaviteljevih nasljednika,
    •  sastav ostavine,
    •  prava koja pripadaju pojedinim nasljednicima, zapisovnicima (legatima) i drugim osobama.

  •  Sastavljanje, čuvanje i opoziv javne oporuke

    Zakon o nasljeđivanju, odnosno nasljedno pravo kao posebna grana građanskog prava poznaje više vrsta oporuka, odnosno više načina sastavljanja oporuka kojima se izražava ostaviteljeva (oporučiteljeva) posljednja volja. Tako između ostalog, Zakon o nasljeđivanju poznaje i javnu oporuku. To je oporuka na čije sastavljanje je ovlašten ograničen krug osoba, pa tako javnu oporuku može sastaviti sudac ili sudski savjetnik na Općinskom sudu, javni bilježnik ili konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik RH u inozemstvu. Kao jedna od prednosti ovakvog načina oporučivanja zasigurno je ta što ovlaštena osoba pri sastavljanju javne oporuke je dužna prema Zakonu o nasljeđivanju oporučitelju objasniti sve pravne posljedice oporučnog raspolaganja, čime se postiže jasnije i nedvojbeno izražavanje posljednje volje oporučitelja te se smanjuju mogućnosti kasnijeg osporavanja ili krivog tumačenja pojedinih odredbi u oporuci. Nakon što oporučitelj sastavi oporuku, postavlja se pitanje mjesta čuvanja oporuke, pa tako Zakon o nasljeđivanju propisuje da oporuku može čuvati sam oporučitelj, može je dati na čuvanje bilo kojoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi, ali je može deponirati i na Općinskom sudu, diplomatsko – konzularnom predstavništvu RH ili kod javnog bilježnika. Čime se ostavitelj (oporučitelj) dodatno štiti jer time umanjuje odnosno u potpunosti uklanja mogućnost zloupotrebe te oporuke nakon njegove smrti. U slučaju kada osoba odluči opozvati oporuku koja predstavlja njegovu posljednju volju ona to može učiniti na više načina. Onaj najsigurniji način je da se oporuka opozove izravno (bez obzira da li se opoziva djelomično ili u cijelosti) davanjem izjave o opozivu oporuke u jednom od oblika odnosno načina koji su predviđeni za sastavljanje same oporuke, ili konkludentno, fizičkim uništenjem same oporuke (ako se radi o pisanoj oporuci). Osim izravnog opoziva, oporuka se može opozvati i indirektno na način da se napiše nova oporuka u kojoj će se ista imovina raspodijeliti ili na drugi način ili među drugim osobama, što onda za sobom povlači i nemogućnost izvršenja prijašnje oporuke odnosno njen neizravan opoziv.

  •  Hrvatski upisnik oporuka(HUO)

    Hrvatski upisnik oporuka (u daljnjem tekstu HUO) je registar koji je ustrojen 2003. godine sa svrhom registriranja postojanja oporuke iza pojedinog oporučitelja. Navedeni registar je uveden kao dodatno jamstvo zaštite i izvršenja posljednje volje oporučitelja iz razloga što javni bilježnici, koji kao povjerenici sudova vode ostavinske postupke u prvom stupnju, po službenoj dužnosti vrše uvid u HUO pri provođenju svake pojedine ostavinske rasprave. Na taj način se zapravo osigurava da postojanje oporuke kao posljednje volje oporučitelja neće proći neprimijećeno prilikom provođenja ostavinskog postupka iza tog oporučitelja, jer će javni bilježnik, nakon što uvidom u registar utvrdi da iza tog oporučitelja postoji oporuka, pozvati osobu kod koje se čuva oporuka da mu istu dostavi. Hrvatska javnobilježnička komora vodi Hrvatski upisnik oporuka, odnosno evidentira određene podatke vezane za pojedinu oporuku na zahtjev ovlaštenih osoba (oporučitelja, općinskih sudova,javnih bilježnika,…) u skladu sa Zakonom o nasljeđivanju i Pravilnikom o Hrvatskom upisniku oporuka.

  •  Nasljednopravni ugovori

    Nasljednopravni ugovor je ugovor kojim fizička osoba (ostavitelj) raspolaže svojom imovinom (ostavinom) za vrijeme života na način da je ustupa i raspodjeljuje svojim potomcima. Na taj način osoba već za vrijeme života postiže pravne učinke nasljednog prava i zapravo osigurava provođenje svoje posljednje volje. Hrvatski pravni sustav za sada poznaje samo jedan ugovor nasljednog prava – Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine koji je uređen Zakonom o nasljeđivanju. Javni bilježnik je ovlašten sastavljati u formi javnobilježničkog akta ili solemnizirati te nasljednopravne ugovore.

Posebni javnobilježnički poslovi – poslovi ovršnog prava
Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnica, bjanko zadužnica i zapljena po pristanku dužnika, registar zadužnica i bjanko zadužnica, postupak osiguranja, javnobilježničko osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnoga prava na temelju sporazuma stranaka, javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava

  •  Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave

    Ovršni postupak predstavlja posebnu vrstu izvanparničnog postupka u kojem vjerovnik postiže prisilno izvršenje svoje tražbine koju dužnik ne izvrši dobrovoljno. Taj postupak se pokreće na temelju isprave u kojoj je utvrđena obveza (dug) dužnika, sama osoba dužnika te naravno osoba vjerovnika. S obzirom na vrstu isprave temeljem koje se pokreće ovršni postupak , Ovršni zakon poznaje dvije vrste ovršnog postupka. Pa tako postoji ovršni postupak koji se vodi na temelju ovršne isprave (kao što su presuda, rješenje, javnobilježnički akt sa svojstvom ovršnosti,…) te postoji ovršni postupak koji se vodi na temelju vjerodostojne isprave (kao što su račun, mjenica i ček sa protestom, izvadak iz poslovnih knjiga,…). Ta dva postupka se razlikuju ne samo po vrsti isprava na temelju kojih se pokreću, već i po tijelima koja su nadležna za vođenje tih postupaka. Pa tako ovršni postupak na temelju ovršne isprave provodi Općinski sud, a ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave provodi javni bilježnik (sve do onog trenutka kada ovršenik (dužnik) prigovori na doneseno rješenje o ovrsi od strane javnog bilježnika). Bez obzira na navedene razlike u oba ovršna postupka krajnji cilj ovrhovoditelja je ishođenje Rješenja o ovrsi (bilo to na temelju ovršne isprave, bilo vjerodostojne isprave) temeljem kojeg će se izvršiti sama tražbina (dug) radi kojeg je ovršni postupak i pokrenut.

  •  zadužnica, bjanko zadužnica i Zapljena po pristanku dužnika

    Zadužnica je jedan od noviteta na području instrumenata osiguranja novčanih tražbina u pravnom sustavu Republike Hrvatske. Ona predstavlja privatnu ispravu dužnika potvrđenu od strane javnog bilježnika kojom taj dužnik daje dopuštenje vjerovniku da u slučaju neispunjenja obveza iz ugovornog odnosa koji zadužnica osigurava naplati dugovani iznos. Da bi se ta svrha postigla bilo je potrebno da se zadužnici kao instrumentu osiguranja dadu neke karakteristike koje je razlikuju od do tada postojećih instrumenata osiguranja (kao što su jamstvo, hipoteka, fiducija,…). Pa je tako zadužnici dano svojstvo ovršne isprave, što znači da vjerovnik radi naplate potraživanja ne mora pokretati poseban sudski postupak u kojem bi dobio ovršnu ispravu, pogodnu za daljnju prisilnu naplatu svojih potraživanja putem FINA-e, banke koja vodi dužnikove račune ili dužnikova poslodavca, već direktno tu zadužnicu podnosi na naplatu pred FINA-om. Osim direktne naplate potraživanja od FINA-e, banke ili poslodavca zadužnica se koristi i kao isprava kojom se pokreće ovršni postupak pred sudom nad nekretninama, pokretninama ili pravima dužnika. Zbog navedenih svojstava, zadužnice vrlo brzo dobivaju jednu od glavnih uloga među instrumentima osiguranja potraživanja u Republici Hrvatskoj. Kada pričamo o vrstama zadužnica, onda govorimo o običnim zadužnicama i bjanko zadužnicama. Razlika je u tome što se kod bjanko zadužnica, za razliku od običnih zadužnica u trenutku izdavanja zadužnice ne unosi točan iznos koji zadužnica osigurava a niti se mora točno naznačiti vjerovnik potraživanja. Izmjenama Ovršnog zakona iz 2012. godine uvedena je obveza upisa svih izdanih zadužnica u Hrvatski registar zadužnica i bjanko zadužnica, što se postavlja i kao uvjet naplate potraživanja pred FINA-om, dok je za zadužnice izdane prije tih izmjena propisana mogućnost naknadnog zahtijevanja upisa u Hrvatski registar zadužnica i bjanko zadužnica. Osim zadužnica kao instrumenata osiguranja, hrvatski pravni sustav poznaje i zapljenu po pristanku dužnika kao instrument osiguranja. Zapljena po pristanku dužnika predstavlja njegovu izjavu kojom daje suglasnost vjerovniku da radi naplate svoje tražbine prema dužniku zaplijeni njegovu plaću odnosno druga novčana primanja. Ovršni zakon propisuje formu koju taj instrument mora imati da bi bio valjan odnosno da bi proizveo pravne učinke. Pa tako ta izjava mora biti u pisanom obliku potvrđena (solemnizirana) od strane javnog bilježnika. S obzirom na propisanu formu Ovršni zakon tu ispravu izjednačuje s pravomoćnim rješenjem o ovrsi, pa se onda i taj instrument osiguranja javlja kao vrlo efikasan i ekonomičan način osiguranja tražbina.

  •  Registar zadužnica i bjanko zadužnica

    Hrvatski registar zadužnica i bjanko zadužnica, sukladno Ovršnom zakonu i Pravilniku o registru zadužnica i bjanko zadužnica, vodi u elektronskom obliku Hrvatska javnobilježnička komora, koja je za te svrhe u suradnji s renomiranim informatičkim kućama razvila informatički sustav zavidne razine funkcionalnosti i sigurnosti. Osim inicijalnog razvoja sustava, Hrvatska javnobilježnička komora, ulaže značajne napore i sredstva za daljnji razvoj sustava i to zbog velikog broja zadužnica koje se u praksi koristi ali i zbog same prirode informatičkih tehnologija koje zahtijevaju konstanto unapređivanje i usklađivanje s naprecima koji se na tom polju događaju velikom brzinom.

  •  postupak osiguranja

  •  javnobilježničko osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnoga prava na temelju sporazuma stranaka

  •  javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava

    Javnobilježničko osiguranje novčanih tražbina regulirano je Ovršnim zakonom, te je izjednačeno po svojim učincima sa sudskim osiguranjem novčanih tražbina. Naime kada pričamo o javnobilježničkom osiguranju novčane tražbine, moramo napraviti razliku između osiguranja tražbine zasnivanjem založnog prava na stvari, pravu ili novčanom primanju dužnika i osiguranja tražbine prijenosom vlasništva na stvari (pokretnina ili nekretnina) i/ili prijenosom prava sa dužnika na vjerovnika. Bez obzira o kojoj se vrsti osiguranja radi, krajnja svrha im je ista, a to je da se vjerovniku dade dodatna sigurnost da će dužnik ispuniti odnosno vratiti svoj dug. Javnobilježničko osiguranje zasnivanjem založnog prava uspostavlja se temeljem Sporazuma stranaka o osiguranju novčane tražbine uspostavom založnog prava koji mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, a isto vrijedi i za Sporazum stranaka o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva ili prava. Iako obe vrste osiguranja tražbina imaju istu svrhu, iako oba spadaju u stvarnopravna sredstva osiguranja novčanih tražbina te se oba uspostavljaju na temelju sporazuma vjerovnika i dužnika (znači dobrovoljno) između njih postoje znatne razlike. Sporazum stranaka o osiguranju novčane tražbine uspostavom založnog prava predstavlja temelj za upis hipoteke na nekretnini, upis založnog prava na pokretnini, upis založnog prava na novčanim primanjima,… Sporazum o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva ili prijenosom prava predstavlja temelj za prijenos prava vlasništva na nekretnini, za prijenos prava vlasništva na pokretnini, za prijenos nositelja subjektivnog prava,… Za razliku od Sporazuma kojim se uspostavlja založno pravo, Sporazum o osiguranju tražbine prijenosom vlasništva ili prijenosom prava svoju svrhu ispunjava na način da se vjerovnik upiše kao vlasnik stvari kojom se osigurava neka tražbina umjesto dužnika, odnosno prijenosom nositelja nekog subjektivnog prava sa osobe dužnika na osobu vjerovnika. Osnovna i najvažnija razlika između ova dva instrumenta osiguranja je ta da vjerovnik u slučaju neispunjenja svoje tražbine (duga) koju ima prema dužniku u slučaju založnog prava, svoju tražbinu naplaćuje iz vrijednosti stvari ili prava na kojoj je zalog uspostavljen a u slučaju da ne naplati svoju tražbinu (dug) u cijelosti iz založene stvar ili prava njegova tražbina (dug) se ne gasi, dok u slučaju prijenosa vlasništva ili prava kod neispunjenja tražbine, vjerovnikova tražbina se gasi bez obzira na to da li je on iz stvari ili prava koje je dužnik prenio na njega uspio u potpunosti naplatiti svoju tražbinu (dug).

Posebni javnobilježnički poslovi – poslovi prava društava
Pravo društava

  •  Pravo društava

    Područje prava društava jedna je od tradicionalnih specijalnosti bilježništva.
    Prilikom osnivanja i širokog dijapazona statusnih promjena (promjena tvrtke, sjedišta, poslovne adrese, djelatnosti, članova društva, temeljnog kapitala, oblika društva, opoziv i imenovanje osoba ovlaštenih na zastupanje, pripajanje, spajanje, podjela, i dr.) javnobilježničke usluge su nužna i ujedno ključna karika koja prethodi upisu u sudski registar.
    Te se usluge sastoje od sastavljanja isprava (za određene je isprave propisana forma javnobilježničkog akta - isključiva kompetencija javnih bilježnika) do ovjere i solemnizacije (potvrde) isprava sukladno propisima koji uređuju materija prava društava (Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o sudskom registru i dr.), kao i stručno praćenje tijekom postupka registracije promjene.
    Cijene usluga propisane su tarifom (Pravilnik o privremenoj javnobilježničkoj tarifi i Zakon o javnobilježničkim pristojbama).

Posebni javnobilježnički poslovi – poslovi trgovačkog prava
Protest mjenica

  •  Protest mjenica

    U kontekstu mjeničnog prava uloga javnog bilježnika je u prvom redu svojstvo protestnog tijela. Protestiranje mjenice je radnja koja je u zakonom određenim slučajevima potrebna radi naplate tražbine iz mjenice. Protest podiže imatelj mjenice nalogom nadležnom protestnom tijelu, a sama radnja protestiranja sastoji se u postupku pozivanju dužnika na ispunjenje obveze, te sastavljanja isprave o tome - protest.
    Prema pravilima ovršnog prava (Ovršni zakon), mjenica s protestom i povratnim računima vjerodostojna je isprava temeljem koje je moguće ishoditi rješenje o ovrsi u svrhu prisilne naplate tražbine.
    Cijene usluga vezanih za protest propisane su tarifom (Pravilnik o privremenoj javnobilježničkoj tarifi i Zakon o javnobilježničkim pristojbama).